Umetničkom fotografijom i novinarskim perom Aleksandar Ćirić traži dobro u ljudima

Istaknuti medijski stvaralac, novinar, snimatelj i fotograf Aleksandar Ćirić iz Pirota okitio se prestižnom nagradom za najbolji evropski kratki film na Sittannavasal Internacionalnom filmskom festivalu u Indiji. Ćirić je nagrađen kao autor dokumentarnog filma “Zoran” o svetski priznatom umetniku i vajaru Zoranu Mojsilovu, koji živi i stvara u Minesoti u Sjedinjenim Američkim Državama, a poreklom je iz sela Vlasi. Ovo dokumentarno filmsko ostvarenje je već nagrađeno i na prošlogodišnjem Međunarodnom festivalu turističkog i ekološkog filma “Vrmdža fest”, na kojem je Aleksandar Ćirić dobio nagradu za najbolju režiju. Film “Zoran” se našao i u najužoj konkurenciji za priznanja na prestižnom Festivalu dokumentarnog filma u Klivlendu u Americi.


Dokumentarni film “Zoran”
2023.

Tim povodom autor filma (snimatelj, montažer, režiser) i urednik portala Pirotske vesti dao je intervju za FAR, govoreći o svojoj dosadašnjoj karijeri u sferi medija, novinarstva, dokumentaristike i umetničke fotografije, kao i o svojim životnim izazovima, nagradama i planovima.

Aleksandre, šta za tebe predstavlja najnovija nagrada koja stiže iz Indije upravo za film o renomiranom umetniku?

Veoma sam ponosan na film o Zoranu Mojsilovu, za koga bih rekao da je, po svom umetničkom izrazu, avangardan i ništa manje nego jedan Pikaso. U ovom filmu postoji po prvi put segment posvećen upravo vezi Mojsilova i Pikasa, koji kada je o umetničkom izrazu reč, imaju dosta toga zajedničkog.

Zoran je istinski fenomen, čovek koji je i dalje kao nevidljivom pupčanom vrpcom vezan za svoj kraj i selo Vlasi – neiscrpan izvor inspiracije. Iako je postigao veliki uspeh u Americi, gde je najteže uspeti kao umetnik, nijednog trenutka nije zaboravio svoju postojbinu.

Potičeš iz novinarske porodice koja je poreklom iz staroplaninskih sela, a otac Vitomir Ćirić je izuzetan novinar i dugogodišni dopisnik Večernjih novosti iz Pirota.

Da, moj otac Vitomir i majka Lela su iz idiličnih staroplaninskih sela Pokrevenik i Oreovica. Od oca sam puno toga naučio iz oblasti novinarstva, a posebno storytelling što bi se danas reklo, odnosno kako da ispričam dobru priču i prezentujem svom auditorijumu koji me prati.

Upravo svojim reportažama, filmovima, autentičnim i zanimljivim pričama na najbolji način promovišeš svoj kraj i Pirotski okrug.

Volim svoj zavičaj koji je za mene najlepši na svetu, a motivi koji me najviše privlače u dokumentaristici i umetničkoj fotografiji su prizori i ljudi sa Stare planine i generalno ovog kraja Srbije. Jedna od najdaržih reportaža koju sam napravio na početku moje karijere je o deda Vladi i baba Jagodi, poslednjim stanovnicima staroplaninskog sela Basara.

Kako ocenjuješ aktuelnu situaciju u medijskoj sferi u Srbiji i Pirotskom okrugu i u kojoj meri su mediji slobodni, objektivni i profesionalni?

Lokalni mediji su konstantno na ivici opstanka, a nezavisno novinarstvo skoro da ne postoji. Siromašno je marketnško tržište, ne vidim svetlo na kraju tunela i neizvesna je sudbina mnogih lokalnih medija. Međutim, ima mnogo dobrih primera. Posebno me oduševljava to što FAR kao retko koji lokalni mediji neguje dokumentarnu fotografiju i ima najbolje mlade novinske fotografe u ovom delu Srbije, kao i bogatu produkciju dokumentarnih filmova, što je veoma važno jer su to svedočanstva jednog vremena. Nedavno sam gledao fenomenalan film o Zlatanu Dudovu u vašoj produkciji o kome se vrlo malo zna, a reč je o svetskom imenu.

Koliko broji ekipa Pirotskih vesti i šta vam je u fokusu?

Angažovano je troje stalnih i nekoliko povremenih saradnika. U centru pažnje su nam ljudske priče, obični građani i promocija svih vrednosti našeg kraja.

Pored medija i umetničke fotografije koje te uspešno vode napred, velika tvoja ljubav iz detinjstva je i gitara. Odakle ljubav prema muzici?

Još krajem osnovne škole počeo sam samostalno da učim gitaru i svirao u lokalnim grupama u Pirotu. Hard rock, blues i fank su najčešći muzički pravci koje smo svirali u bendu “Anastazija” u kome su pored mene bili odlični muzičari Petar Žikić, Marjan Golubović, Tomica Mančić I izuzetni vokal Vladan Đorđević.

Još kao dete bio sam i deo muzičke sekcije Doma Vojske kod tadašnjeg poznatog pirotskog muzičara-bubnjara, estradnog umetnika, pedagoga i muzičkog urednika Radio Pirota Zorana Stamenovića Ringa. Nastupali smo na takmičenjima vojnih orkestara i osvajali nagrade u Knjaževcu i Nišu. Nažalost, danas se muzikom bavim povremeno, ali ljubomorno čuvam svoju Fender Stratocaster gitaru.

Voliš da putuješ, obilaziš upečatljive destinacije i planinariš?

Dugo godina sam se bavio planinarstvom, ali poslednjih godina nemam puno vremena. Posetio sam Aljasku i jedno leto radio u fabrici za preradu lososa. To mi je najveće životno iskustvo. Bavim se i volonterizmom, a prošle godine sam na Kipru volontirao dve nedelje kao videograf na Institutu za istraživanje i očuvanje ugroženih vrsta. Ovo mi je takođe fenomenalno iskustvo.

Tamo sam, između ostalog, snimao puštanje u more kornjače Caretta caretta, koja je spašena i oporavljena u tom institutu, a spada u izuzetno ugrožene vrste. Pritom sam napravio desetak kratkih filmova. Po meni volonterizam je veoma bitan i trudim se da svake godine učestvujem negde kao volonter. Ove jeseni planiram da možda ponovo odem na Kipar.

Kakvi su planovi i ideje za naredni period?

Trenutno mi je u fokusu učešće na festivalima sa filmom “Zoran”, na kome sam radio od 2019. godine, imajući u vidu da likovno stvaralaštvo Zorana Mojsilova pratim više od 10 godina.

Ko ti je najveća životna podrška?

Porodica naravno, sin Stevan, ćerka Ema i supruga Marija.


Pesma krstu-Perivoj
Videograf i montaža Aleksandar Ćirić
2022.

Koji je ključ uspeha u poslu kojim voliš da se baviš?

Naporno raditi, svaki dan učiti nešto novo i tražiti dobro u ljudima. Uz upornost i dobru energiju uspeh neće izostati.

Biografija:
Aleksandar Ćirić je rođen 1981. godine u Pirotu gde je završio osnovnu i Srednju ekonomsku školu. Studirao na Ekonomskom fakultetu u Nišu. Iako po struci ekonomista, ušao je u medijski svet. Novinarstvom se bavi više od 15 godina, a isto toliko i umetničkom fotografijom. Fotoaparatom i kamerom beleži impresije svog vremena. Pored novinske, višestruko je nagrađivani umetnički fotograf sa nekoliko samostalnih izložbi fotografija. Poslednjih godina posvetio se dokumetarnim filmovima, za koje je osvojao nagrade i priznanja na festivalima u zemlji i inostranstvu. Nekoliko godina radio za Kinesku video agenciju kao njihov stringer za Srbiju. Dopisnik je Tanjuga, urednik i osnivač portala Pirotske vesti koji postoji od 2013. godine. Laureat je Zlatnog pera u novinarstru 2019. godine, nagrade koju dodeljuje Opšte udruženje preduzetnika Pirota. Sarađivao sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture iz Niša. Član žirija tradicionalnog foto konkursa “Ne(briga) o kulturnom nasleđu Muzeja Ponišavlja Pirot. Predsednik Foto kluba Fokus, a svoje fotografije objavljivao u različitim medijima i časopisima, među kojima je i “New Europe”. Govori engleski i ruski jezik, služi se nemačkim i odlično razume bugarski jezik.


Dokumentarni film “Romi i muzika”
2020.

P. Videnov

Foto: lična arhiva Aleksandra Ćirića/Andrej Jovanović/Igor Đorđević/Radomir Đorđević/Jelena Mitrović

Napisao/la

Петър Виденове е роден през 1970 година. Макар и агроном по професия, изцяло се посвещава на журналистиката. Журналистическата си кариера започва през 1995 г. в радио-телевизия Цариброд, където като журналист, водещ и редактор вече 21 години участва в създаването на различни радио и телевизионни предавания, документални филми, репортажи и интервюта на български и сръбски език. Виденов особено се отдава на опазването на културата и традицията на българското национално малцинство в Сърбия. Журналист-редактор (1999-2000), член на редколегията (2000-2002), главен и отговорен редактор на РТВ Цариброд (2002-2003) и (2009-2011). Дългогодишен сътрудник на Издателство „Братство“ и едноименния седмичник на български език. Сътрудничи с електронни и печатни медии в Сърбия и България, а особено с националната телевизия РТС – „ТВ журнал на български език“. Той е кореспондент на българското национално списание „Лов и риболов“. С агенцията за кинематографична и телевизионна продукция „Positive Production“ от Димитровград изготвя документални филми и предавания – режисьор и сценарист на филмите „Трио Форте“ и „Златан Дудов“. Той е един от основателите на сдружение на гражданите „Емблема“ и Интернет портала „Фар“. Занимава се с публицистика. Автор на книгата „По ловджийски“. Член на Независимото сдружение на журналистите на Сърбия и Международната федерация на журналистите (IFJ). Лауреат на значими журналистически награди и признания на домашни и международни медийни фестивали.

Bez komentara

Ostavi komentar