Dve planine u istočnoj Srbiji: Veliki krš i Stol

U okolini Bora, severno od velikog rudarskog grada, dve su predivne i neobične planine, tajnovite i bajkovite, koje privlače namernike, koje pozivaju da se u njihovu mistiku zađe i pronikne. Kada se namernici upute ka njima, prođu livade, zađu u stoletne šume, odozgo, sa grebena, začuje se zvuk koji liči na huk vetra…ili je možda reč o zvuku vlaške frule, nekog vlaškog frulaša sa velikom šubarom na glavi, koji se tu negde, iza drveta ili kakve stene sakrio, da gleda u namernike, a da oni njega ne vide i da savršeno čistim zvukom svoje frule svaku družinu navede na pravo mesto, ka grebenima i vrhovima planine Veliki krš i Stol.

Dve planine razdvojene su prevojem Cepe. Zapadno od Cepa je Veliki krš, jedna od samo tri planine alpskog tipa, mladih venačnih planina u Srbiji, uz Suvu planinu i Greben. Nazubljen, gotovo neprohodan. Toliko blizu, da se maltene rukama može dohvatiti, a toliko daleko, zato što je do njegovog grebena moguće doći jedino strmom, gotovo vertikalnom trasom kroz šumu, a opet, tek je mali deo grebena Velikog krša uopšte i prohodan i bezbedan da se njime dođe i prođe. Dobro je da je barem najviši vrh, koji se takođe naziva Veliki krš, i visok je 1148 metara, na početku grebena, u području koje je kako-tako i moguće preći.

Najlepši pogled na planinu Stol je sa vrha Veliki krš i grebena Velikog krša i obrnuto, najlepše se Veliki krš vidi sa planine Stol i njenog prvenca Velikog Stola.

Izuzetan dan provela je družina iz Planinarskog društva „Preslap“ na planini Veliki krš i Stol, u subotu, 16.aprila. Sportski izazovi, uz tajanstveni, neobičan krajolik. I jeste duvao snažan vetar na obe planine. Sa Dunava i južnih Karpata iz Rumunije se ovaj vetar uputio, a možda je tu negde svoje melodije svirao i tajanstveni vlaški frulaš. Muzika frule je zvuk detinjstva i bezbrižnosti. Svako ko zakorači na Veliki krš i Stol, vratiće se u svoje detinjstvo. Smenjuju se sećanja i slike iz davnog vremena, sa slikama koje u istom trenutku stvaraju tajanstvene šume, greben, vrhovi, vidikovci, stene…

Družina se najpre popela na Veliki krš, a u drugom delu dana i na Veliki Stol, koji je sa 1156 metara i najviši vrh planine Stol. I po ovome su ove dve palnine neobične – nisu uopšte visoke, a dominiraju čitavim krajem.

Do Velikog krša, družina je od raskrsnice Cepe išla najpre livadom, onda veoma strmom deonicom kroz šumu, da bi na kraju izašla na oštar greben, sa mnogo sitnog i krupnog kamenja, oštrog, sve do obližnjeg najvišeg vrha.

Družina se sa Velikog krša spustila do raskrsnice Cepe istom stazom, a onda jednom pitomom, bajkvitom stazom kroz šumu, uputila do planinarskog doma podno vrha Veliki Stol. Ovaj vrh izgledao je kao neosvojiv, strahoviti odseci sa njegove leve strane uplašiće svakog. Srećom, sa južne i istočne strane postoji staza kojom se može hodati, čak ovaj vrh i nije udaljen previše od planinarskog doma, jedino je uspon nešto oštriji. Uostalom u 2 kilometra trase, treba savladati 300 metara visinske razlike, ali nije to teško, s obzirom u okruženju kakve lepote se družina nalazi.

U blizini doma je i malo jezero, koje sa Velikim Stolom čini savršenu kompoziciju za jedan nezaboravan pogled. Od jezera, zapravo, i kreće oštar uspon. Da bi se uspon olakšao, postoji jedan lep savet – treba se često osvrtati unazad i gledati panoramu planinarskog doma i jezera, i Veliki krš koji na zapadu zatvara vidik. Kako se približavamo vrhu Veliki Stol, to je i pogled sve lepši i lepši, atraktivniji.

Na planini Stol, svojevrsni trougao obrazuju vrhovi Veliki Stol, Vizak (1016 m) i Mali Stol (952 m). I ovi vrhovi se savršeno vide, i dodatno upotpunjuju kolorit čitavog krajolika.

Oluja je dočekala družinu na vrhu Veliki Stol…ili se, možda, negde iza stena Velikog Stola sakrio orkestar frulaša…

Miroslav Dokman

Foto: Planinarsko društvo “Preslap” Niš

Napisao/la

Мирослав Докман е роден през 1973 година в Сурдулица. По професия е дипломиран икономист. Живее и работи в Ниш. Планинар и природолюбител от ранното си детство. Участник в бройни планински експедиции и голям любител на планините на Южна Сърбия и България. Един е от основателите на планинарско-културните мероприятия в Южна Сърбия, каквито са Традиционното изкачване на Руй, Традиционното изкачване от Соко баня до Остра чука, Международното Власинско изкачване, Международното изкачване на Църноок, Международното изкачване на Радан, Международното Запланско изкачване, Празникът на планинарската свобода и достойнство в село Връмджа. Редактор на интернет страницата „Традиционно международно изкачване на Руй” и писател на планински разкази и пътеписи. Сътрудник на печатни и електронни медии в Сърбия и България: Планинарски гласник, Блиц, Народне новине, Слобода, Южне вести, б92, Радио Белград, Радио Бабушница, Нова ТВ - България, Мироглед – Перник... Сътрудник на планинарски и културни дейци от Република България. Подготвя първата си книга с планински пътеписи.

Bez komentara

Ostavi komentar