a

Dunav, planina i nebo: Pogled sa Miroč planine

U samo par kilometara svog toka, u Đerdapskoj klisuri, najmoćnija i najveća reka u Evropi, Dunav, prvo će se proširiti i izgledati poput mora, kod Donjeg Milanovca, i dostići najveću širinu na celom svom toku od Švarcvalda do Crnog mora, a onda će litice Miroč planine u Srbiji, na desnoj obali, i litice Južnih Karpata u Rumuniji, na levoj obali, postati jače i od samog Dunava, i njegov tok usmeriti u sasvim uzani Veliki Kazan, klisuru koja jeste deo Đerdapske klisure, i tada će se širina Dunava smanjiti od šest kilometara, na samo sto pedeset metara. Oduvek su na celom toku Dunava, klisure Veliki Kazan i Mali Kazan bile najteži zadatak za kapetane brodova. Poznati su i dunavski “locovi”, meštani varoši i sela u Đerdapskoj klisuri, čija je specijalnost bila da kroz Veliki Kazan i Mali Kazan sprovode velike brodove, izbegavajući divovske, opasne na obalama, izbegavajući opasne struje i vrtloge u matici Dunava, koje očas mogu navesti brodove na skretanje ka stenama.

Par stotina metara dugi su i Veliki Kazan i Mali Kazan, izgledaju zastrašujuće, a Dunav, čije se obale prethodno jedva i mogu videti, jedna sa druge – koliko je veliki, u dva kazana pretvoriće se u pravu planinsku reku, uzanu i brzu!

A ovaj nestvarni, bajkoviti prizor, najbolje se može videti sa Miroč planine, koja se uzdiže nad desnom obalom Dunava, iznad Velikog Kazana i Malog Kazana, na području od Donjeg Milanovca, do Tekije.

Prizor je to, kao iz najlepših slikovnica, kao iz čitanki i udžbenika georgrafije. Miroč, planina ogromne površine, uglavnom pod stoletnim šumama, a nad Dunavom kamenita, oštra, sa liticama koje se spuštaju do desne obale najveće evropske reke. I Dunav, koji je tu, podno Miroča, u Velikom Kazanu i Malom Kazanu, na najvećem “izazovu” na celom svom toku. Južni Karpati, iznad leve obale Dunava, u Rumuniji, podsećaju nas na jedan od najvećih planinskih masiva u Evropi, koji se proteže i južno od Dunava, te je i Miroč planina deo Karpata!

I mnogo je tajni, mistike, legendi o ovom kraju. Kao da neka nevidljiva frula vlaških čobana svira sa neba, dok se planinari kreću prostranim Miročem, kroz šume, preko vidikovaca, na litice i vrhove.

Uspon na vrhove Miroča ne proizvodi zadovoljstvo samo zbog dolaska na prkosne planinske tačke. Miroč je jedino mesto odakle se svojevrsno jedinstvo suprotnosti Dunava može ovako dobro videti.

Planinarsko društvo “Preslap” pohodilo je Miroč planinu 17. jula. Imali su niški planinari tu čast da ih stazama Miroča vodi Dimitrije Mita Singurilović iz Kladova, istaknuti ekonomista i planinar, koji je o Miroču i Đerdapu napisao i knjigu. Mita poznaje svaki kamen, svaki detalj na stazama Miroča, poznaje istoriju, poznaje legende i običaje. Sa njim na čelu planinarske kolone, uspon na Miroč nije samo planinarenje, već – svojevrsno čitanje i učenje.

Mnogo je trasa i staza na Miroč planini. Ova planinska lepotica deo je i Nacionalnog parka Đerdap, te država Srbija brine o prirodi Miroča, o uređenju staza, o promociji. Ima se šta i promovisati ovde.

A družina iz Niša, pod vođstvom Mite Singurilovića, odabrala je nešto dužu trasu, od 19 kilometara. Uspon je počeo kod Pecke bare, na dunavskoj magistrali, na desnoj obali Dunava. Prvo odredište bio je vidikovac Mali prilaz. Pogled sa Malog prilaza, obuhvatio je ulazak Dunava u Veliki Kazan. I, reklo bi se, po sparnom danu, dovoljno su planinari i odatle videli. Ali, ne, Mali prilaz je tek uvertira za ono što će uslediti. Nešto strmija deonica kroz stoletnu šumu, izvela je planinare na vrh Veliki Štrbac, koji je sa 768 metara visine i najviša tačka na Miroč planini. Sada su planinari već mogli da posmatraju preobražaj Dunava, i Veliki Kazan podno Velikog Štrpca, sa svojevrsne “nebeske” perspective. I ovo je još jedan čudesan doživljaj na Miroču, da se sa planine, ipak, neznatne visine, pružaju vidici kao da je nekoliko puta visa!

Trasa je dalje vodila ka prilično udaljenom vrhu Mali Štrbac visokom 626 metara. Do njega, vodi deonica kroz gustu šumu, ili ravna ili sa blagim spuštanjem. Neposredno pre Malog Štrpca, stazom se valja nešto strmije popeti na kameni, stenoviti greben oko Malog Štrpca. Nagrada ubrzo stiže – Mali Kazan je tačno ispod, a prekoputa, u Rumuniji, u steni na Južnim Karpatima, isklesan je ogroman spomenik posvećen Decebalu, poslednjem kralju Dakije!

Pogled prema zapadu, prema Velikom Štrpcu – nepregledno prostranstvo. Pogled prema severu, prema Rumuniji, otkriva moć Karpata. Pogled niz liticu, ka Dunavu, otkriva lepotu i snagu ove reke, koja je žila kucavica Evrope. I upravo ovde, u Đerdapu, na Miroč planini, sučevaljaju se ovi najlepši pogledi, i ove spoznaje o lepoti i moći koju priroda poseduje.

Miroslav Dokman

Foto: Planinarsko društvo “Preslap” Niš

Napisao/la

Мирослав Докман е роден през 1973 година в Сурдулица. По професия е дипломиран икономист. Живее и работи в Ниш. Планинар и природолюбител от ранното си детство. Участник в бройни планински експедиции и голям любител на планините на Южна Сърбия и България. Един е от основателите на планинарско-културните мероприятия в Южна Сърбия, каквито са Традиционното изкачване на Руй, Традиционното изкачване от Соко баня до Остра чука, Международното Власинско изкачване, Международното изкачване на Църноок, Международното изкачване на Радан, Международното Запланско изкачване, Празникът на планинарската свобода и достойнство в село Връмджа. Редактор на интернет страницата „Традиционно международно изкачване на Руй” и писател на планински разкази и пътеписи. Сътрудник на печатни и електронни медии в Сърбия и България: Планинарски гласник, Блиц, Народне новине, Слобода, Южне вести, б92, Радио Белград, Радио Бабушница, Нова ТВ - България, Мироглед – Перник... Сътрудник на планинарски и културни дейци от Република България. Подготвя първата си книга с планински пътеписи.

Bez komentara

Ostavi komentar