Uspon na Midžor: Igra oblaka i svetlosti na krovu Srbije

Još jedan praznik priredilo je Planinarsko društvo „Preslap“ na Staroj planini i na vrhu Midžor – „krovu Srbije“, na tradicionalnom usponu koji je izveden 17. septembra. Planinarsko društvo „Preslap“ prepoznatljivo je, ne samo na jugu Srbije, već na čitavom Balkanskom poluostrvu, po vrhunskom organizovanju masovnih planinarskih akcija i manifestacija i ovakvi događaji su one morske vode u kojima brod Planinarskog društva „Preslap“ sigurno plovi u pravom smeru, ka željenom odredištu. Tradicionalni, septembarski uspon na Midžor, jedan je od „klasika“ Planinarskog društva „Preslap“, uz uspone na Vitošu i Rilu, ili akciju u selu Vrmdža.


Igra oblaka i svetlosti odigravala se neprestano na vrhu Midžor (2169m) – “krovu Srbije” i oko Midžora, tokom velike akcije, i tokom celog dana u nedelju, 17.septembra 2023.godine. Ambijent koji je u ove boje i kontraste tog dana oslikala priroda, bio je predivan ukras velikog praznika planinarstva i prijateljstva.


Nova zlatna stranica istorije planinarskog sporta je ispisana! Praznik je okupio oko sto dvadeset planinarki i planinara iz Niša, Jagodine, Beograda, ali i iz Bugarske i Rusije. Osamdesetak njih bilo je iz Niša.

Po ranijem dogovoru, prijatelji iz Bugarske su na Midžor izašli sa bugarske strane Stare planine, a ovaj uspon izuzetno je zahtevan. Za razliku od toga, uspon na “krov Srbije” iz pravca Babinog zuba, najlakši je, ali i najlepši i najpopularniji prilaz Midžoru. Uvek se Planinarsko društvo “Preslap” opredeljuje za uspon na “krov Srbije” ovom najlakšom stazom, tako da svi koji krenu na Midžor, na ovaj vrh Stare planine i izađu. Štaviše, od dolaska kod hotela i planinraskog doma na Babinom zubu, vrh Midžor može se videti sve vreme, a čak i kada je prekriven oblacima, upravo ovi oblaci “odaju” položaj Midžora.


Ovoga puta, družina je samo na kratko Midžor mogla da vidi od doma na Babinom zubu. Vrlo brzo su oblaci prekrili “krov Srbije”. Vremenska prognoza je najavljivala da iz Bugarske, ka Srbiji, i to upravo preko Midžora, nailazi oblak koji nosi snažnu kišu. Ostalo je da se vidi, da li će Midžor “zadržati” dalje nadiranje ovog oblaka, ili će oblak krenuti i pokvasiti dalje područje Stare planine u Srbiji. U belo obojeni masiv Midžora, bio je pogled unapred, a u pozadini, suncem okupane doline i osvetljeni Babin zub dodatno su pojačavali atraktivnost koju nam je podarila priroda u ovom predivnom danu. Družina je lagano, sigurno, napredovala ka Midžoru.


Kraća stanka načinjena je kod obeliska, zatim je usledio i fizički najzahtevniji deo ovog uspona – dolazak do podnožja vrha Žarkova čuka. Potom, do samog podnožja Midžora i razrušene karaule podno njega, družina se kretala širokom stazom koja se nekako našla usred ogromnog prostranstva Stare planine.

Ovde je uspon bio neznatan, a utisak koji se stvorio, bio je da se družina kreće po beskrajnom, ravnom pašnjaku.


Kompaktno, družina je za oko tri i po sata zakoračila na “krov Srbije”. I, gle čuda – na Midžoru nije bilo ni daška vetra! A znamo da je Midžor izuzetno vetrovit vrh. Nekih dvadesetak minuta družina je ostala na vrhu, sa koga se ovoga puta ništa nije moglo videti, zato što je najavljeni oblak potpuno prekrio Midžor. Družina iz Bugarske već je bila na vrhu.


A onda, posle zajedničkih fotografija, taman kada je družina iz Srbije krenula da silazi sa Midžora, počela je da pada jaka kiša, ubrzo i grad! Ovo je trajalo desetak minuta! Zapravo, već sa puta koji u suprotnom pravcu sada vodi do Babinog zuba, jasno se videlo da već samo par stotina metara dalje, i možda stotinak metara niže, su pašnjaci i beskraj Stare planine obasjani sunčevom svetlošću, kao da kiše tamo nije bilo danima. Očigledno, masiv Midžora sada nije dopustio kišonosnom oblaku da nastavi svoj put dalje, na zapad i jug, ka Babinom zubu.

Do povratka na Babin zub, svi iz naše družine bili su potpuno suvi i dobrano rumeni od snažnog sunca, koje se nije predavalo ni na kraju leta kao godišnjeg doma. Ovaj uspon vodili su Miroslav Dokman, Milorad Ignjatović – Mića “Slovenac” i Vladimir Mitrović, uz veliku pomoć Aleksandra Micića.

Miroslav Dokman

Foto: Planinarsko društvo “Preslap”

Napisao/la

Мирослав Докман е роден през 1973 година в Сурдулица. По професия е дипломиран икономист. Живее и работи в Ниш. Планинар и природолюбител от ранното си детство. Участник в бройни планински експедиции и голям любител на планините на Южна Сърбия и България. Един е от основателите на планинарско-културните мероприятия в Южна Сърбия, каквито са Традиционното изкачване на Руй, Традиционното изкачване от Соко баня до Остра чука, Международното Власинско изкачване, Международното изкачване на Църноок, Международното изкачване на Радан, Международното Запланско изкачване, Празникът на планинарската свобода и достойнство в село Връмджа. Редактор на интернет страницата „Традиционно международно изкачване на Руй” и писател на планински разкази и пътеписи. Сътрудник на печатни и електронни медии в Сърбия и България: Планинарски гласник, Блиц, Народне новине, Слобода, Южне вести, б92, Радио Белград, Радио Бабушница, Нова ТВ - България, Мироглед – Перник... Сътрудник на планинарски и културни дейци от Република България. Подготвя първата си книга с планински пътеписи.

Bez komentara

Ostavi komentar