Veća ograničenja za dobijanje informacija od javnog značaja, novinari koji traže dokaze pred novim problemima

Ukoliko se usvoje izmene Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, dostignuti nivo prava na pristup informacijama biće snižen, saglasni su predstavnici civilnog sektora. Na drugoj strani, poverenik Milan Marinović smatra da novi zakon donosi brojna pozitivna rešenja.

Pošto je Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave otvorilo javnu raspravu o izmenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, Partneri za demokratske promene Srbija (Partneri Srbija), ispred Koalicije za slobodu pristupa informacijama, organizovali su 10. juna diskusiju u kojoj je trebalo da učestvuju predstavnici i civilnog sektora i državnih organa.

Od predstavnika državnih institucija pojavio se samo Milan Marinović, poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti. Iz Ministarstva državne uprave niko nije došao.

Predstavnici nevladinih udruženja saglasni su da izmene zakona neće unaprediti proces slobodnog pristupa informacijama, a skeptičan je i Rodoljub Šabić, bivši poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.

On kaže da bi usvajanje ovakvog zakona dovelo do ozbiljnog ograničavanja prava javnosti da zna, jer njima neće biti rešeni neki od najvećih problema tokom primene postojećeg zakona – odbijanje da se izvrše rešenja i neodgovornost organa vlasti zbog nepostupanja po rešenjima poverenika.

Marinović pak ocenjuje da izmene zakona donose pozitivne novine. Na primer, novčano kažnjavanje odgovornih u slučajevima kada ne odgovore onom ko traži informaciju ili kada odbiju da dostave informaciju. Za njega pozitivan pomak predstavlja i predviđeno ovlašćenje poverenika da u slučajevima kada se onaj kome je zahtev upućen poziva na tajnost podataka utvrdi da li je tajnost opravdana.

Kazne za one koji ne daju informacije plaćaće građani

Odredba koja je najviše uzburkala javnost odnosi se na brisanje obaveze organa od kog se traže tajni podaci da sprovede test javnog interesa pre nego što uskrati informaciju.

Marinović kaže da ta odredba jeste problematična i da to nije bio predlog njegove kancelarije, ali dodaje da su u nekim drugim članovima dodate odredbe koje obavezuju organe koji se pozivaju na tajnost.

Marinović ističe i odredbu kojom se vraća izricanje novčanih kazni organu koji ne postupi po rešenju poverenika, koja je od 2017. godine bila blokirana posle promene Zakona o opštem upravnom postupku. Sada će u ovim slučajevima ovlašćena lica odgovarati pred prekršajnim sudom.

Na pitanje šta se time dobija, s obzirom na to da će organi kazne plaćati iz budžeta institucija i preduzeća – dakle iz budžeta, odnosno iz džepa građana – Marinović kaže da je ipak poenta u tome da oni koji ne daju informacije budu kažnjeni, što poslednjih godina nije bilo slučaj. On smatra da će na taj način budžeti tih organa biti oštećeni, te da će rukovodioci imati moralnu obavezu više.

Kazne za takozvano ćutanje uprave, kada ona uopšte ne odgovori na zahtev tražioca u zakonskom roku od 15 dana, glasiće na odgovorno lice i iznosiće 30.000 dinara, odnosno 15.000 dinara ukoliko se plati u roku od osam dana.

Poverenik kaže da je ova izmena dragocena jer će na taj način naterati organe vlasti da odgovaraju na zahteve.

„Mislim da je to najveća sramota organa vlasti. Praksa pokazuje da se tražioci informacija uopšte ne poštuju, jer u poslednje tri godine od 60 do 80 odsto razloga za sve žalbe povereniku jeste ćutanje organa vlasti. Podnosioci zahteva su u 80 odsto slučajeva građani, i vi ne možete ignorisati svoje građane“, smatra Marinović.

Umesto rešavanja problema novinara, stvaraju se novi

Zakon o pristupu informacijama od javnog značaja je medijima veoma važan instrument za dobijanje informacija važnih za javni interes, ali državni organi često ignorišu primenu tog zakona.

Tanja Maksić iz BIRN-a istakla je da se dobri novinari razlikuju od onih koji šire dezinformacije po tome što proveravaju svoje informacije, a da bi dokazali svoje nalaze, potrebna su im dokumenta od državnih organa.

„Naše je iskustvo da su vrata državnih organa sve manje otvorena. Dobar deo podataka može da se dobije, ali osećamo da dalje ne možemo. S obzirom na to da se BIRN bavi istraživačkim novinarstvom, svakodnevno koristimo zahteve. Dobijali smo zaista bizarne odgovore, poput onog da treba da se identifikujemo ili da tražimo previše informacija, te da će se taj organ kojem smo uputili zahtev žaliti na nas povereniku. Očekivali smo da će nam nova rešenja u zakonu rešiti te probleme, a ne stvoriti nove“, kaže Maksić.

Ona dodaje da se Koalicija za slobodu medija, čija je članica, uključila u izmene zakona tek na polovini tog procesa jer, kako kaže, nisu bili obavešteni da se na izmenama uopšte radi.

Napravili su niz preporuka, kao što je predlog za izradu pravilnika kojim bi se Vlada rukovodila prilikom odlučivanja po rešenjima poverenika, ali većina preporuka, kao ni ova, nije usvojena.

Izmene zakona ohrabrenje za državne organe

Izmene zakona su za građane loš signal, smatra Pavle Dimitrijević iz organizacije CRTA, jer se na osnovu rešenja koja se predlažu stiče utisak da će građani teže dolaziti do informacija, s obzirom na to da izmene daju više prava državnim organima da na osnovan način odbiju zahtev za informaciju od javnog značaja.

„Izražavamo bojazan da će ove izmene i dopune dodatno ohrabriti organe da se sa jedne strane pozivaju na oznaku tajnosti, bez obaveze da obrazlože zbog čega neka informacija može ugroziti rad državnog organa ili interes države Srbije. Sa druge strane, može se i nastaviti sa praksom da državni organ jednostavno kaže da ne poseduje informacije, iako ih mora imati“, ocenjuje Dimitrijević.

On dodaje da će se na ovaj način sniziti ionako minimalni građanski aktivizam i suziti prostor za ljude koji misle svojom glavom. Istraživanje organizacije CRTA od prošle godine pokazalo je da dve trećine građana nisu uzele učešće u bilo kojoj lokalnoj akciji, dok se jedna trećina njih interesovala za rad državnih organa i slanje zahteve, ali će, kako smatra Dimitrijević, oni sada biti dodatno destimulisani.

Slične zamerke izneli su i Nemanja Nenadić iz Transparentnosti Srbija i Ana Toskić Cvetinović, izvršna direktorka u Partnerima Srbija. Oni su bili predstavnici civilnog društva u Radnoj grupi za izmene zakona. Kažu da su predložili niz rešenja, od kojih većina nije usvojena.

Oni skreću pažnju na uvećanje broja osnova za ograničenja prava na pristup informacijama, kao i na to da je propušteno da se unapredi normativni okvir za izvršenje rešenja poverenika od strane Vlade Srbije, koja prema sadašnjem zakonu treba da pomogne povereniku u izvršenju rešenja. To se za 16 godina sprovođenja zakona nikada nije desilo.

Poverenik Marinović kaže da ne vidi kako bi glasila nova obaveza Vlade u ovom pogledu, jer norma već postoji, te da je problematično ono što se događa u praksi.

Za predstavnike pomenutih organizacija, koje su deo Koalicije za slobodu pristupa informacijama, problematično je i to što se u nacrtu zakona doslovno predviđa da političke stranke i verske zajednice nemaju obavezu dostavljanja informacija građanima i medijima, kao i da se Narodna banka Srbije izuzima iz nadležnosti poverenika.
Kažu da nije rešeno ni pitanje nadzora sprovođenja zakona, s obzirom na to da, kako smatraju, Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave ne radi dobro taj posao, te je bolje da taj posao preuzme poverenik.

Nemanja Nenadić iz Transparentnosti Srbija upozorava i na to da se pristup informacijama u poslednje vreme ograničava i kroz niz drugih propisa, kao što su Zakon o tajnosti podataka, Zakon o zaštiti konkurencije i drugi, ali da se ti akti nisu menjali.

Izvor: Cenzolovka

Piše: Ivana Predić

Foto: Stefan Pavić

Napisao/la
Bez komentara

Ostavi komentar