a

Balkanske veze na planinama: Planinari iz Crne Gore pohodili Vitošu i Rilu

Na inicijativu Planinarsko-sportskog kluba „Cmiljače“ iz Bijelog Polja i uz podršku Opštine Bijelo Polje, sa uspehom je 16-oro planinarki i planinara iz Crne Gore – iz Bijelog Polja, Kolašina, Podgorice i Nikšića, pohodilo planinu Vitošu i planinu Rilu, u Bugarskoj. Ova odredišta i nisu tako često u programima aktivnosti planinarskih klubova i društava iz Crne Gore, a posle svega lepog što je ova družina visokogoraca doživela u Bugarskoj, valjalo bi češće odlaziti na planine Bugarske. Verujemo da će ova i više nego uspešna akcija tome i doprineti.

Ova akcija izvedena je od 19 do 22. avgusta. Ispred Planinarsko-sportskog kluba „Cmiljače“, organizaciju ove akcije sprojela je visokogorka Zehra Balić, koja je kontaktirala sa gospodinom Miroslavom Dokmanom, takođe visokogorcem, i predsednikom Planinarskog društva „Preslap“ iz Niša, Srbije, koji izuzetno dobro poznaje planine Bugarske, istoriju i tradiciju Bugarske, i angažovan je kao vodič ove akcije. Važnost ove akcije prepoznata je i od strane Planinarskog saveza Crne Gore, te je učešće uzeo i predsednik Saveza, gospodin Dragan Bulatović.

Akcija je bila zamišljena tako da se u četvrtak pristigne u planinarski dom – hiža Aleko, na 1840 metara nadmorske visine, na planini Vitoši, koja se maltene proteže do južnog oboda Sofije. Plan za petak bio je da se naši planinari ispenju na sedam vrhova planine Vitoše, viših od 2100 metara, i da obiđu izvor rijeke Strume, jedne od najvećih pritoka Egejskog mora. Subota je, po planu, bio dan za uspon na vrh Musala, na planini Rili, sa svojih 2925 metara najvišeg u Bugarskoj, na Balkanskom poluostrvu, a i u krugu prečnika čak 1000 kilometara oko njega. Za nedelju, bilo je predviđeno kraće upoznavanje naših planinara sa glavnim gradom Bugarske.

Uspon na Vitošu, sa prelaskom njenog najvišeg grebena, trajao je nešto prijeko osam sati, a pređena je razdaljina od 17 kilometara, po prijatnom vremenu. Redom, planinari su dostizali sledeće vrhove Vitoše: Malk Rezen (2181 m), Goljam Rezen (2277 m), Černi vrh (2290 m – najviši na Vitoši), Skoparnik (2227 m), Karačair (2208 m), Kupena (2195 m) i Jarlovski kupen (2173 m), sve ovo na glavnom grebenu Vitoše. U povratku, nešto nižom stazom, planinari iz Crne Gore obišli su i nekoliko izvorišnih delova reke Strume.

Svakako najatraktivniji deo ovog boravka u Bugarskoj, bio je uspon na vrh Musala. Vreme je bilo još i za nijansu lepše u odnosu na Vitošu. Da je planinarenje u Bugarskoj nacionalni sport, što je planinarima iz Crne Gore vodič i govorio u najavama ovih uspona, videlo se tokom uspona na Musalu, kada je neverovatnih par hiljada planinara krenulo put Musale. Uspon na Musalu umnogome je olakšan korišćenjem žičare, koja od skijaškog centra Borovec, na 1315 metara nadmorske visine, izlazi do vrha Jastrebec, na 2369 metara, za 25 minuta vožnje. Sledii kraće prilagođavanje na naglo dobijenu visinu, i onda odlazak ka Musali, u tri etape. U prvoj etapi, hoda se ravnom deonicom, do planinarskog doma hiža Musala, na 2389 metara. Sama deonica je obična pješačka, ali se svuda unaokolo vide najviši vrhovi Rile, a i sama Musala. Rila je, inače, planina koja ima više od 100 vrhova visočijih od 2500 metara, i više od stotinu jezera – gorskih očiju. Upravo se pored nekoliko gorskih očiju prolazi u drugoj etapi, koja je već strmija, i vodi od hiže Musala do skloništa Ledeno jezero, na 2721 metar nadmorske visine. U vodama Alekovog jezera, savršeno se ogleda vrh Musala, te je u jednom trenutku ovaj vrh i „na nebu, i u vodi“.

Konačno, u zadnjoj etapi valja se popeti uz strme padine kamenite Musale, no ipak jednom vijugavom stazom, koja će pružiti svima veliku šansu da do vrha i dođu. Tako je i bilo u ovo rano subotnje popodne, kada je nepregledna kolona planinara pristizala na najviši vrh Balkanskog poluostrva. Kuriozitet je da se čak i na fotografisanje na Musali, poprilično čekalo u redovima!

Država Bugarska već stotinak godina sistematski ulaže sredstva u izgradnju i održavanje planinarskih objekata i terena, a planinarenje je uvršteno i u školske programe. To smo i sada videli, gde su sve staze propisno i pregledno obeležene, gde ima putokaza, strelica, informacionih tabli. Planinarskih domova i skloništa, na planinama Bugarske ima na svaka dva sata hoda. Zaista je ovo primerr za sve zemlje u regionu, ali i mnogo dalje.

Planinarke i planinari iz ove družine bili su: Zehra Balić, Tatjana Ivanović, Andrijana Čađenović, Ana Bugarin, Ema Dizdarević, Višnja Bulatović (uzrasta 10 godina), Ivo Bulatović (uzrasta 12 godina), Dragan Bulatović, Saša Popović, Ruzmir Osmanović, Adnan Mušović, Irfan Salković, Nenad Bigović, Radivoje Šuković, Dušan Šćekić, Bajčeta Nedović i Miroslav Dokman.

Miroslav Dokman

Foto: Miroslav Dokman

Napisao/la

Мирослав Докман е роден през 1973 година в Сурдулица. По професия е дипломиран икономист. Живее и работи в Ниш. Планинар и природолюбител от ранното си детство. Участник в бройни планински експедиции и голям любител на планините на Южна Сърбия и България. Един е от основателите на планинарско-културните мероприятия в Южна Сърбия, каквито са Традиционното изкачване на Руй, Традиционното изкачване от Соко баня до Остра чука, Международното Власинско изкачване, Международното изкачване на Църноок, Международното изкачване на Радан, Международното Запланско изкачване, Празникът на планинарската свобода и достойнство в село Връмджа. Редактор на интернет страницата „Традиционно международно изкачване на Руй” и писател на планински разкази и пътеписи. Сътрудник на печатни и електронни медии в Сърбия и България: Планинарски гласник, Блиц, Народне новине, Слобода, Южне вести, б92, Радио Белград, Радио Бабушница, Нова ТВ - България, Мироглед – Перник... Сътрудник на планинарски и културни дейци от Република България. Подготвя първата си книга с планински пътеписи.

Bez komentara

Ostavi komentar